U okviru obilje\u017eavanja 80 godina od kolonizacije Crnogoraca u Lov\u0107encu je odr\u017eana promocija novog romana \u201cZera lu\u010de\u201d poznate knji\u017eevnice Jasenke Lalovi\u0107. Doga\u0111aj se odr\u017eao u punoj sali restorana \u201eCetinje\u201c. Osim autorke o romanu su govorile profesorice srpskog jezika i knji\u017eevnosti Marija Apostolovski i Sne\u017eana Markovi\u0107, kao i glumica Narodnog pozori\u0161ta Ivana \u0160\u0107epanovi\u0107. Organizatori ovog doga\u0111aja su Op\u0161tina Mali I\u0111o\u0161, Mesna zajednica Lov\u0107enac, Udru\u017eenje Crnogoraca Lov\u0107enac i biblioteka \u201eMitar Pe\u0161ikan\u201c Lov\u0107enac.<\/p>\n\n\n\n
\u201cTraganje za istinom \u010desto nas dovodi do samospoznaje, pomjeranja granica izdr\u017eljivosti i prihvatanja isku\u0161enja. \u2018Zera lu\u010de\u2019 je upravo to \u2013 traganje za onom mrvom svjetlosti koja osmi\u0161ljava sve, podsti\u010de da ne posustanemo, daje nadu i vjeru. Tama, u stvari, ne postoji \u2013 ona je samo privid odsustva vje\u010dne svjetlosti. Su\u0161tina je u samospoznaji sopstvenih potencijala kojima je dovoljna mala iskra da se pokrenu\u201d, ka\u017ee Jasenka Lalovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
\u201cPisanje me \u010desto odvede na mjesta koja nisu nimalo laka. Kada o\u017eivljavam likove koji nose te\u0161ke terete, nemogu\u0107e je ostati ravnodu\u0161an i ne osjetiti tminu njihovih du\u0161evnih borbi. Bude trenutaka kada se i sama zateknem u tom mraku o kojem pi\u0161em, kada se \u010dini da nema izlaza. Ba\u0161 tada, dok tragam za svijetlom u njihovim \u017eivotima, pronalazim i ono sopstveno. Ponekad je to re\u010denica koja me iznenadi dok pi\u0161em, nekad usputna misao koju ulovim kad se najmanje nadam\u2026 Za mene je \u201cZera lu\u010de\u201d upravo to \u2013 podsje\u0107anje da tama nikada nije kona\u010dna. To malo zrno koje likovi pronalaze, \u010desto je isto ono koje i mene vodi kroz pisanje i \u017eivot. Nadam se da \u0107e \u010ditaoci to prepoznati, da \u0107e se nakon \u010ditanja osjetiti osna\u017eenim, makar za tu zeru nade i vjere koja je data svima nama. Kad je prona\u0111emo, valja je \u010duvati, po njoj se upravljati. Uz nju \u017eivot se ljep\u0161e i smislenije \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n
Skloni smo da vrijednost \u017eivota mjerimo spoljnim pokazateljima. Zapravo je suprotno \u2013 samo ono \u0161to se su\u0161tinski iznjedri, uspijeva da odoli vremenu i traje. Ako \u017eelimo da prepoznamo te vrijednosti, dovoljno je da se osvrnemo oko sebe. Pretekne samo ono u \u0161ta su utkane istinske vrijednosti. Su\u0161tinsko se ne ra\u0111a iz kalkulacija, ve\u0107 iz du\u0161e spremne da primi i preda. Za taj gradivni proces va\u017eno je da razvijamo sebe kao moralna bi\u0107a. Tek tada mo\u017ee nam biti dobro ispod sopstvene \u010dapre \u2013 kad prona\u0111emo sklad sa sobom, kad zavolimo ono \u0161to jesmo i gdje jesmo. Tada prestajemo da jurimo za onim \u0161to nam nije namijenjeno i da rasipamo energiju na bezna\u010dajna pore\u0111enja. Kada shvatimo da svako nosi svoj krst i svoju radost, lak\u0161e prihvatamo i sopstvene izazove. Tada prestaju da nas \u017euljaju tu\u0111i uspjesi, jer znamo da na\u0161e vrijeme i na\u0161 put imaju svoje razloge zbog kojih su nam dati. Do mira nije lako do\u0107i, ali vjerujem da je to jedini put da se \u017eivot osjeti punim plu\u0107ima. To je proces koji traje cijelog \u017eivota. Prihvatanje sebe \u010desto je bolno, ali neophodno da bi nam bilo dobro ispod sopstvene \u010dapre. U tome je snaga i ljepota \u017eivota.\u201d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Promocija nove knjige Jasenke Lalovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":218,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-36","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":219,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36\/revisions\/219"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/218"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vijest.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}