Sveta Odiva iz Lješanske nahije
Izložba Matice crnogorske „Kult Blažene Ozane Kotorke“ održana je na sajmu Art ekspo u Novom Sadu. U ovoj postavci akumulirane su memoralije na Blaženu Ozanu Kotorku, koje su nastale tokom stoljeća u istorijskim spisima, književnim djelima, likovnoj i muzičkoj umjetnosti, uključujući fotografije nastale povodom ceremonije – poblaženja iz 1930. godine. Izložba predstavlja presjek društvenog života srednjovjekovnog Kotora i obuhvata najvažnije sastavnice Kulta Blažene Ozane Kotorke. Ona je, uz patrona grada i Kotorske biskupije Svetog Tripuna, i prije zvaničnog dekreta o njenoj beatifikaciji od strane Svete Stolice 1927. godine, tokom minulih vjekova bila ličnost koja predstavlja neizostavni marker duhovnog identiteta Boke Kotorske i Crne Gore.
“Matica Crnogorska je ovu priču sa kultom Blažane Ozane koja je rezultirala izložbom i jednim opsežnim i bogato ilustrovanim katalogom započela prije nekoliko godina”, kaže Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. “Naše koleginice iz Ogranka u Kotoru, prije svih Mileva Pejaković i Radojka Abramović iz Pomorskog muzeja radile su na ovoj izložbi, prikupljujući materijal građu koja je predočena u ovom katalogu i na ovoj izložbi na 23 panoa.
Cilj je bio da se podvižništvo, duhovno blaženstvo crnogorske Blaženice Ozane Kotorke predstavi publici na jedan način koji će ilustrovati svo ono bogatstvo hrišćanstva koje se kao religija, kultura i civilizacija ovaplotilo na crnogorskom tlu i doprinijelo da se ono ugradi u temelje crnogorske nacije, duhovnosti i nacionalne kulture. Blažena Ozana potiče iz sela Relezi. To je selo u Lješanskoj Nahiji nadomak Podgorice, bliže Podgorici nego Cetinju.
Ona je potekla odatle, tu je rođena, sjećanje na nju u rodnom selu i danas živi i traje. Našavši se u Kotoru, kod plemićke porodice Buća, ona se poslije nekoliko godina posvetila Bogu i zaredila. Tako počinje njen duhovni život, njeno čudotvorstvo i ono sve što je njena ličnost učinila za uspostavljanje hrišćanstva i razumijevanje na crnogorskom prostoru”, navodi Ivanović.
Kada je riječ o ličnostima koje su živjele u dalekoj prošlosti često nema mnogo materijalnih dokaza ili neke tvrdnje je teško sa sigurnošću potkrijepiti. Većina onog što znamo o Blaženoj Ozani stoji na dobrim naučnim temeljima. Otvaranju izložbe su prisustvovali i generalna konzulka Nevenka Ćirović i vicekonzulka Nikoleta Lakić. Izložbu je otvorio povjerenik Matice crnogorske za Srbiju dr Radonja Dubljević.
“Kult Blažene Ozane, kao i kult kneza Vladimira Dukljanskog, govore o jednoj zanimljivoj crnogorskoj istini i tradiciji, smatra Dubljević. Jedan kult poštuju vjernici sve tri konfesije i svakog juna iznose njegov krst na Rumiju, dok Blažena Ozana svojim porijeklom iz sela Relezi iz Lješanske nahije, vjerovatno iz pravoslavne tradicije i porodice, svojim porijeklom i svojom misijom u Kotoru, kao i svojom porukom hrišćanskom, sjedinjuje obe konfesije u sebi. Matica crnogorska preko mape sjećanja na taj zanimljiv lik obnavlja ono što je u crnogorskoj tradiciji malo bilo zapostavljeno jer je dominirala ta muška herojska paradigma i ona je u svom kulturnom programu kroz izdavaštvo i kroz ove izložbe vratila to sjećanje. Zanimljivo je da je Matica izdala knigu o crnogorskim princezama, vladarkama i svetim ženama iz pera akademika Božidara Šekularca i Blažena Ozana je zauzela u toj vertikali crnogorskih heroina jedno zanimljivo i značajno mesto. Tako da se od princeze Kosare, pa sve do žena iz antifašističkog pokreta koje ne možemo zaobići,
kao što su bile Jelena Ćetković i Vukica Mitrović, a prije njih princeza Ksenija. Sve su to zanimljivi likovi crnogorske istorije i ova izložba govori o jednoj od njih. Ta Blažena Ozana je bila predmet slikarara, umjetničkih djela i poezije. Sama činjenica da je u prvoj polovini 20. vijeka u Kotoru izvršena njena beatifikacija uz velika svečanost dovoljno govori o tome kakvu je misiju imala i kakvu poruku i danas nosi. To što su neki podaci nepotvrđeni, da li je bila iz jednog ili drugog bratstva crnogorskog, to i nije toliko bitno. Bitno je da je bila iz pravoslavne tradicije, iz Lješanske nahije i tamo se ona pominje u sjećanju i tamo živi njen kult, ne kao Blažana Ozana, već kao sveta Odiva. Ali šta je zanimljivo, da se ona rodila na prelazu iz 15. u 16. vijek kad se u Crnoj Gori dešavaju velike promjene, jer imamo turskog osvajača na jednoj strani, a na drugoj strani otpor, otpor kroz knjigu i kroz hrišćansku misiju. Knjigu štampaju Crnojevići, a u to vreme se javlja i Blažana Ozana sa svojim kultom. Odlazi u Kotor, ima hrišćansku misiju, učestvuje u javnom životu Kotora, tako da se na neki način 15. vijek u Crnoj Gori javlja u simbolici kao vijak otpora nekom novom vremenu koje nosi teret osvajanja kada turska sila nadire”, navodi dr Radonja Dubljević.
Matica crnogorska je u proteklog godini imala raznovrstan i kvalitetan program, od izložbi do publikacija.
“Istakao bih dvije ključne stvari, to je prije svega kapitalna dvotomna studija, makedonskog profesora Ilije Veleva, Hrišćanstvo u crnogorskom duhovnom i kulturno-istorijskom identitetu”, kaže Ivan Ivanović. “Radi se o jednoj studiji koja temeljno pokazuje gradi kako je hrišćanstvo kao religija uticalo na formiranje crnogorske nacionalne svijesti. To je jedan kapitalni projekat, a kao drugi bih izdvojio četiri antologije crnogorske narodne književnosti. Riječ je o antologijama koje su priredili čuveni montenegrinisti braća Radoje i Danilo Radojević koje su prvi put put objavljene sedamdesetih godina. Radi se o antologijama crnogorskih legendi, bajki, basni i priča. U čuvenoj ediciji Luča one su se pojavile od početka sedamdesetih do početka 80-ih i do danas nijesu imali svoje drugo izdanje. Matica crnogorska je ovoga puta imala priliku i mogućnost da u saradnji sa porodicama nosiocima autorskih prava to uradi na način što smo prvi put nakon kodifikovanja crnogorskog jezika mogli da uključimo i sva 32 slova crnogorske azbuke. Tako da to donosimo prvi put autentično, sa narodnim govorom. Te narodne priče prikupljali su dijelom i braća Radojević. Ovo moderno izdanje tek treba da doživi punu promociju i afirmaciju.
Istakao bih još jedan važan projekat, to je fototipsko izdanje cetinjskog rukopisnog psaltira. Dakle, radi se o jednoj od prvih rukopisnih knjiga koje su dospjele u tada osnovani Cetinjski manastir. Specifičnost ovog rukopisa je da je poslužio kao osnova za uspostavljanje i rad cetinjske književne škole, koja je dugo trajala i vrhunac dostigla objavljivanjem Crnogorskih inkunabula u Štampariji Crnojevića. Konkretno taj primjerak cetinjskog rukopisnog psaltira iz iz petnaestog vijeka je nastao u manastirima u basenu Skadarskog jezera, ali on se danas čuva u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Njihovim razumijevanjem i ljubaznošću smo uspjeli da u saradnji sa Nacionalnom bibliotekom Crne Gore “Đurđe Crnojević” objavimo ovaj za crnogorsku tradiciju i kulturu važan rukopis.
U planu imamo realizaciju više značajnih projekata. Jedan od njih je izdanje koje je plod višedecenijskog rada naše dugogodišnje saradnice Anđe Kapičić. Riječ je višetomnom djelu “Vitezovi crnogorskih odličja” sa 11.000 imena koja su tu sabrana. Sva imena prati priča kojim povodom su zaslužili crnogorsko ordenje. U pitanju je period od sredine 19-og vijeka do nestanka Kraljevine Crne Gore”, navodi Ivan Ivanović.
